Emocionalna harmonija
CVJETNE ESENCIJE AUSTRALSKE DIVLJINE
Australske cvjetne esencije sadrže vibraciju biljaka koje djeluju na emocionalnoj razini te na taj način pridonose postizanju sklada. Iako su se cvjetne esencije tisućama godina koristile u mnogim kulturama, australske cvjetne esencije odgovor su na probleme s kojima se suočava čovjek 21. stoljeća. Istražio ih je i osmislio naturopat Ian White.
Pođite na putovanje
tijekom kojeg ćete otkriti
svoj puni potencijal i promijeniti si život.
IAN WHITE
Odrastao sam u australskoj divljini, sjeverozapadno od Sydneya, u području zvanom Terrey Hills. Često sam kao dječak s bakom odlazio u duge šetnje, prateći ju dok bi u šikari pronalazila i skupljala ljekovito bilje. Dobro je poznavala različito bilje i cvijeće i objašnjavala mi njihova različita svojstva. Njezino poštovanje prirode prenijelo se na mene, baš kao i njezino poštovanje australskog raslinja zbog njegove jedinstvenosti i ogromne snage.
Odabir esencija
Moja baka bila je travarka, kao i njena baka, moja praprabaka, koja se biljem bavila na Novom Zelandu. Njezina kći, moja prabaka, također je bila travarka. Njezin sin, moj otac, bio je ljekarnik, no propisivao je i izdavao mnoge biljne lijekove. Kupci koji bi dolazili češće su odlazili s biljnom mješavinom nego uobičajenim lijekom.
Za mene su esencije bile prekrasno putovanje. Naučio sam fotografiju i botaniku, napisao nekoliko knjiga, putovao na čudesna mjesta i stekao divne prijatelje.
Australski Aboridžini blagotvorno djelovanje cvjetnih esencija postizali su jedući cijeli cvijet. Na taj bi način s cvijetom pojeli i esenciju biljke koju je u kapima rose stvorilo moćno Sunce. U isto vrijeme Aboridžini su imali korist od hranjivih svojstava cvijeta.
Često nisu odvajali biljku od cvijeta i jednostavno bi pojeli sve. Ponekad su jeli cvijet samo zbog ugodnog okusa, pogotovo ako je bio bogat medom, dok bi ako je cvijet bio nejestiv, sjedili okruženi cvijećem i upijali njegovu ljekovitu vibraciju.
U drugim kulturama, uključujući egipatsku, malajsku i afričku, koristilo se cvijeće za tretiranje emocionalnih stanja i neravnoteže.
Iako se pretpostavlja da je i u Europi bila poznata ljekovita moć cvijeća vjerojatno i prije srednjeg vijeka, prvi zapisi o korištenju cvjetnih esencija datiraju iz 16. stoljeća.
Veliki iscjelitelj i mistik Paracelsus skupljao je rosu s cvijeća kako bi pomagao ljudima postići emocionalnu ravnotežu u svom životu.
Korištenje cvijeća u svrhu iscjeljenja Aboridžini su doživljavali kao ugodan obred.
Sigurno su znali za mnoge biljke koje bi se mogle koristiti za rješavanje nekih emocionalnih neravnoteža.
